Pakrac – ožujak 1991.

Dan nakon što je Sabor Republike Hrvatske (RH) 21. veljače 1991. usvojio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika i Rezoluciju o zaštiti Ustavnog poretka Republike Hrvatske, predstavnici Srpske demokratske stranke (SDS) Veljko Džakula i Drenko Gaćeša donijeli su u Općinu Pakrac zahtjev 16 odbornika Skupštine općine (SO) Pakrac da se sazove hitna sjednica, na kojoj su potom doneseni zaključci o odbacivanju navedene Rezolucije Sabora RH te o prihvaćanju Odluke o pristupanju Općine Pakrac Srpskoj autonomnoj oblasti Krajini. Odluku je izglasalo 29 odbornika SO od ukupno 75, unatoč tome što za donošenje takvih odluka nije bilo ni ustavnog ni zakonskog temelja. Na istoj sjednici donesen je zaključak da se Policijska postaja Pakrac preimenuje u Općinski sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac i stavi pod neposredno zapovijedanje Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine. U isto vrijeme zapovjednik Policijske postaje Pakrac Jovo Vezmar mobilizirao je osamdeset posto pričuvnog sastava policije, uglavnom srpske narodnosti.

Vodstvo SO Pakrac ignoriralo je Odluku Ustavnog suda RH donesenu 28. veljače 1991. kojom je osporeno priključivanje Općine Pakrac SAO Krajini te je 1. ožujka 1991. uputilo dopis pobunjenom vodstvu pakračke policije da treba privremeno udaljiti s radnog mjesta policajce koji nemaju potrebnu stručnu naobrazbu. Uz to se tražilo da se aktivira potreban broj pričuvnog sastava policije kao pomoć djelatnom sastavu. Iako je dopis upućen prvog dana ožujka, dio pripadnika srpske narodnosti pozvan je već 27. veljače da sljedećeg dana ujutro dođe u Šeovicu gdje su postrojeni na nogometnom igralištu i naoružani, dok je dio pripadnika pričuvnog sastava policije srpske narodnosti došao na postrojavanje već naoružan. Nakon toga naoružani civili i pričuvni policajci srpske narodnosti raspoređeni su po Pakracu. Dio pobunjenika iz mjesta oko Pakraca dobio je zadatak da se vrati u svoja sela i postavi barikade.

Na prijepodnevnom sastanku 1. ožujka u Policijskoj postaji Pakrac Vezmar je obavijestio djelatnike da se na temelju (nelegalne) odluke SO Pakrac broj policajaca mora vratiti na stanje prije dolaska policajaca hrvatske narodnosti u listopadu i prosincu 1990. Ti policajci su u postaju upućeni kako bi se povećao broj policajaca Hrvata s obzirom na njihovu ispodprosječnu zastupljenost u policiji u odnosu na udio Hrvata u broju stanovništva. U međuvremenu su u Policijsku postaju došli pričuvni policajci srpske narodnosti naoružani dugim cijevima te su razoružali 16 policajaca hrvatske narodnosti i poslali ih kućama. Neki policajci Hrvati uspjeli su iznijeti oružje izvan Policijske postaje. Njih devet se organiziralo i krenulo prema Bjelovaru gdje su stigli oko 18.00 sati i javili se u Policijsku upravu Bjelovar. Dva policajca su iste večeri poslana natrag u Pakrac radi izviđanja situacije, dok su se ostali policajci pridružili Specijalnoj policiji Bjelovar koja se pripremala za intervenciju u Pakracu.

Nakon razoružavanja hrvatskih policajaca naoružani civili i pričuvni policajci srpske narodnosti raspoređeni su oko zgrade pakračke Općine i Policije. Sa zgrade Općine skinuta je hrvatska zastava, a stavljena zastava Socijalističke Republike Srbije. U poslijepodnevnim satima Vezmar je s oko 150 policajaca djelatnog i pričuvnog sastava napustio Policijsku postaju i s osamdesetak ljudi otišao u Bučje, a njegov zamjenik Branko Pavić je s pedesetak pobunjenika otišao u Šeovicu. Iz Policijske postaje odvezeno je gotovo sve oružje, oprema i vozila. U postaji je ostalo nekoliko srpskih policajaca naoružanih dugim oružjem.

O događajima u Pakracu bili su odmah obaviješteni i pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA). Iste večeri 1. ožujka, zapovjednik 32. varaždinskog korpusa JNA general Jevrem Cokić poslao je u Pakrac, bez odobrenja zapovjednika 5. vojne oblasti generala Konrada Kolšeka, dva odjeljenja JNA iz izviđačke čete.

Saznavši za pobunu, hrvatsko vodstvo je odmah stavilo u pripravnost Specijalne snage hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). U poslijepodnevnim satima prema Kutini su krenule, svaka sa stotinjak pripadnika, Jedinice za posebne namjene hrvatske policije iz Rakitja i Kumrovca, Antiteroristička jedinica (ATJ) Lučko te ATJ Sljeme s osamdesetak pripadnika. Policijske snage pratila je mobilna kirurška ekipa Štaba saniteta RH. Ubrzo po dolasku u Kutinu, trideset pripadnika policije iz Rakitja poslano je u Policijsku postaju Novska radi osiguranja toga područja. Na bjelovarskom području, u bazi Kukavica kod Velike Pisanice, u pripravnost je stavljena Posebna jedinica policije (PJP) Policijske uprave Bjelovar »Omege«. Vodstvo hrvatske policije odlučilo je da se prema Pakracu krene tim snagama u ranim jutarnjim satima iz smjera Bjelovara i Kutine i brzim djelovanjem Policijska postaja i grad Pakrac stave pod kontrolu hrvatske policije.

Snage iz Bjelovara, jačine 120 policajaca naoružanih lakim strjeljačkim naoružanjem, u akciju su krenule u 4.00 sata 2. ožujka 1991. Na prvu barikadu naišle su u području Omanovca u šumi Krndija. Nakon uklanjanja barikade, u Pakrac su stigle poslije 6.00 sati i jednom grupom krenule prema zgradi Općine, a drugom prema Policijskoj postaji. Pripadnici Specijalne policije koji su kretali iz Kutine prema Pakracu (Lučko, Rakitje, Sljeme i Kumrovec) u akciju su krenuli oko 4.30 sati. Na putu su naišli na barikadu kod Kukunjevca, koju su bez većih problema uklonili pripadnici ATJ Lučko. U Pakrac su stigli odmah nakon Specijalne policije iz Bjelovara, koja je već djelovala protiv pobunjenika u zgradi Općine i Policijske postaje. Pobunjenici koji su ostali u gradu nisu pružali veći otpor, tako da su hrvatske policijske snage ubrzo zaposjele zgradu Općine i Policijsku postaju te zarobile 32 naoružana srpska pobunjenika.

Potom su oko 7.00 sati s Kalvarije iznad Pakraca i iz dvorišta Vladikina dvora srpski pobunjenici otvorili jaku vatru po gradu i pripadnicima policije. Hrvatski policajci su uzvratili i potisnuli pobunjenike prema brdu te uspostavili kontrolne točke po gradu. Nakon pola sata pucnjava je prestala, a u Pakrac je došla mehanizirana postrojba jačine bojne 265. brigade JNA iz Bjelovara, postavljena kao tampon-zona između srpskih pobunjenika i hrvatske policije. Dolazak postrojbi JNA u Pakrac odobrio je, na prijedlog saveznog sekretara za narodnu obranu Veljka Kadijevića, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Borisav Jović tek 3. ožujka, bez zasjedanja i odobrenja ostalih članova Predsjedništva. U 10.00 sati 2. ožujka u Policijsku postaju Pakrac došao je Stjepan Kupsjak s pet policajaca iz Čazme te je imenovan novim zapovjednikom Policijske postaje. U 14.00 sati su u Policijsku postaju došli i predstavnici JNA, general-potpukovnici Dobrašin Praščević (načelnik štaba Komande 5. vojne oblasti) i J. Cokić.

U poslijepodnevnim satima 2. ožujka 1991. hrvatske policijske snage ojačane su jedinicama za posebne namjene iz Pionirskog grada i Tuškanca iz Zagreba te dodatnim snagama iz Rakitja. Pripadnici hrvatskih snaga na uspostavljenim kontrolnim točkama pregledavali su vozila pri čemu su zaplijenjene veće količine ilegalnog naoružanja. Oko 16.00 sati pripadnici policije iz jedinica Rakitje, Kumrovec i Sljeme dobili su zadatak izvršiti pretragu brda iznad zgrade Općine i Policijske postaje. Pretraga je prekinuta oko 17.00 sati zbog dolaska potpredsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predstavnika MUP RH Slavka Degoricije u Pakrac. Policajci koji su sudjelovali u pretrazi vratili su se u grad i ostavili brdo bez osiguranja. Ubrzo nakon toga pobunjenici su se opet počeli okupljati na Kalvariji te su, nakon što su predstavnici saveznih vlasti napustili Pakrac, ponovno otvorili vatru po gradu. Hrvatska policija je uzvratila. U pucnjavi su ranjena tri pripadnika jedinice s Tuškanca. Oko 19.00 sati pucnjava je prestala, no ubrzo je došlo do kratkotrajne razmjene vatre između pripadnika JNA i hrvatske policije. Ozlijeđenih nije bilo, situacija se smirila i nije došlo do većih sukoba.

Idućeg dana, 3. ožujka 1991, održan je još jedan sastanak predstavnika hrvatske vlasti, JNA i savezne vlasti, na kojemu je dogovoreno da se snage Specijalne policije RH povuku iz Pakraca, svi policajci kojima je radno mjesto u Policijskoj postaji vrate na svoja radna mjesta te se pričuvni sastav policije demobilizira. Uz to, dogovoreno je da će kazneni postupak biti pokrenut samo protiv pet osoba (J. Vezmara, B. Pavića i još trojice), a regionalni SDS je trebao priznati legalnu hrvatsku vlast da bi mogao sudjelovati u pregovorima.

Od 3. ožujka 1991. hrvatsko vodstvo počelo je s povlačenjem Specijalne policije iz Pakraca. Specijalci iz Bjelovara povučeni su iz Pakraca 5. ožujka, a već sutradan preobučeni u odore djelatne policije bili su vraćeni u Pakrac gdje su zajedno s djelatnom policijom obavljali policijske poslove do kraja ožujka. Snage JNA napustile su Pakrac 18. ožujka 1991.

Zbivanja u Pakracu smatraju se prvim oružanim sukobom hrvatske policije i srpskih pobunjenika kakvi će uslijediti u sljedećim mjesecima (Plitvička jezera, Borovo Selo...). Odlučna intervencija hrvatske policije pokazala je postojanje motiviranih i spremnih snaga za obranu Hrvatske, dok je intervencija JNA, formalno sa zadaćom razdvajanja sukobljenih snaga, zapravo bila u funkciji zaštite srpskih ekstremista, što se pokazalo u budućim sukobima hrvatskih snaga i srpskih pobunjenika.

Natko Martinić Jerčić (2021–23)