Zračni napad na Banske dvore

Zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) 7. listopada 1991. malo poslije 15.00 sati napali su Banske dvore, tadašnje sjedište predsjednika Republike Hrvatske (RH). Glavni cilj napada bio je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je toga dana imao sastanak s predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća Antom Markovićem i predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Stjepanom Mesićem. Toga dana završavala je tromjesečna odgoda realizacije Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske donesene 25. lipnja 1991, koja je uz posredovanje i pritisak Europske zajednice, radi nastavka pregovora o mirnom rješavanju jugoslavenske krize, bila usuglašena Brijunskim sporazumom 7. srpnja te godine.

U danima neposredno prije zračnog napada nekoliko je događaja pokazalo da će se pokušati spriječiti ostvarivanje hrvatske neovisnosti. Prvoga dana listopada Štab Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ poslao je hrvatskom predsjedniku, Vladi RH i Glavnom stožeru Hrvatske vojske (GS HV) otvorenu prijetnju vojnim akcijama po hrvatskim gradovima i strateški značajnim objektima zbog navodnog kršenja dogovorenih primirja te u slučaju ako Hrvatska ne odustane od osvajanja objekata JNA. Otprilike u isto vrijeme pojavile su se informacije da će uslijediti napad na Zagreb, 4. listopada zrakoplovi JNA oštetili su televizijski odašiljač na Sljemenu zbog čega je došlo do kratkotrajnog prekida programa, a 6. listopada zrakoplovi JNA napali su civilne i vojne objekte u zagrebačkom predgrađu Lučkom ubojnim sredstvima istovjetnim onima koja su korištena sutradan u napadu na Banske dvore i Gornji grad.

Toga ponedjeljka, 7. listopada 1991, u Banskim dvorima na radnom ručku u Svečanoj dvorani uz F. Tuđmana bili su A. Marković i S. Mesić te povremeno hrvatski ministar obrane Gojko Šušak i ministar informiranja Branko Salaj, generalni direktor Hrvatske radiotelevizije Antun Vrdoljak, predsjednikovi savjetnici akademik Slaven Barišić, Mario Nobilo i Vesna Škare Ožbolt te voditeljica Ureda predsjednika Zdravka Bušić i varaždinski gradonačelnik Stjepan Adanić. Nakratko je svratio i ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Iako je u 14.47 sati bila oglašena uzbuna zbog zračne opasnosti, predsjednik Tuđman je s Markovićem i Mesićem nakon završenog objeda otišao u svoj kabinet koji se nalazio na suprotnoj strani Banskih dvora. Desetak minuta kasnije ratni zrakoplovi JNA djelovali su po Gornjem gradu. Radilo se o dva zrakoplova G-4 »Super Galeb« i dva MiG-21 koji su vjerojatno poletjeli s vojnog aerodroma u Udbini, odnosno Bihaću. Zrakoplovi G-4 bili su naoružani svaki s po dvije bombe američke proizvodnje Mk-82 »Snake Eye« težine 227 kg, opremljene konvencionalnim stabilizatorima i blizinskim upaljačima koji aktiviraju bombu na približno pet metara udaljenosti od čvrste podloge. Jedna takva bomba eksplodirala je u kutu dvorišta uz koji se nalazila Svečana dvorana, a druga 30-ak metara dalje, u Ulici Tituša Brezovačkog. Učinak bombe i njezinoga razornog udarnog vala s krhotinama bio je zastrašujući, osobito u Svečanoj dvorani gdje je bio održan radni ručak te je učinjena velika materijalna šteta na rezidenciji i inventaru. Predsjednik Tuđman i gosti, koji se srećom više nisu nalazili u dvorani, osim pretrpljenog šoka nisu bili ozlijeđeni. Drugi »Super Galeb« odbacio je svoj teret na području Tuškanca i Dubravkina puta, u blizini tunela u kojem je bio smješten Operativni centar Glavnog stožera Hrvatske vojske, gdje je smrtno stradao jedan civil. Zrakoplovi MiG-21 djelovali su sa šesnaest raketa kalibra 128 mm »zrak-zemlja« M-74 »Munja« jugoslavenske proizvodnje. Sve su bile opremljene udarnim upaljačima trenutnog djelovanja. Rakete nisu uspjele djelovati po Banskim dvorima, već su oštetile okolno područje. Ukupna materijalna šteta bila je izuzetno visoka i iznosila je oko 70 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara, a oštećeno je sedamdesetak stambenih objekata i kulturno-povijesnih građevina u povijesnoj jezgri Zagreba.

U planiranju i izvođenju atentata na hrvatskog predsjednika Tuđmana te hrvatskih predstavnika u saveznim tijelima vlasti, kao i u još jednom pokušaju uvođenja izvanrednog stanja u Jugoslaviji sudjelovale su vojne, obavještajne i političke strukture iz Beograda. One su otklonile odgovornost za atentat i optužile Hrvatsku da je sama inscenirala napad, no poslije je ipak utvrđeno da su za napad odgovorni službeni Beograd i JNA.

Sabor RH raskinuo je sutradan, 8. listopada 1991, sve državnopravne veze sa SFRJ i proglasio neovisnost Hrvatske. Godine 2013. u Zagrebu, u Ulici Frane Petrića 4, otvoren je Memorijalni centar raketiranja Zagreba 1991/1995.

Josipa Maras Kraljević (2021–23)